Pojava koja je obilježila ovaj srpanj nije vrućina već kiša. Na automatskim postajama palo je lokalno i preko 200 mm kiše, a obično ta kiša nije bila jesenskog tipa, već se radilo o izraženim grmljavinskim nestabilnostima kojima je ovj srpanj obilovao.
Najviše kiše od službenih mjernih postaja dobili su Mali Lošinj i Rab, a radi se o podatku oko 250 mm kiše. Rijeka je ispunila dupli prosjek za srpanj s oko 150 mm, ali je ostala bez rekorda od 201 mm.
Oborina unutar prosjeka dobili su dijelovi Gorskog kotara pa je tako srpanj u Pargu kod Čabra bio oborinski normalan.
Nismo znali što je to vrućina u srpnju, osim tek par dana. Primjer postaje Rijeka, Pehlin, dovoljno govori sam za sebe. Na slici ispod prikazano je 30-dnevno kretanje temperature na kojem se može vidjeti da na toj postaji sve do 16. srpnja temperatura nije prešla 30°C, a onda je uslijedio kraći niz vrućih dana.
Sve to rezultiralo je srpnjem koji će biti ispod 30-godišnjeg prosjeka (1961.-1990.). Treba isto tako reći da su se za vrijeme tog prosjeka koji se uzima događale godine u kojima ljeta ispod 30°C nisu bila tolika rijetkost. Tek iza 1990. godine došlo je do naglog zatopljenja, ljeta su postajala sve toplija pa samim time i temperature iznad 30°C normalna pojava.
Zato se ozbiljno uzima u razmatranje mogućnost da se za prosjek uzima razdoblje od 1981. do 2010. godine, čime bi ovaj srpanj još više odstupao od prosjeka po pitanju hladnoće.
Ostat će u knjigama da je ovaj srpanj bio jedan od najkišovitijih mjeseci ikada, kako u PGŽ, tako i u Hrvatskoj. Što će biti s kolovozom, pokazat će vrijeme.
